Osvajanjem 2. Mjesta na Državnom natjecanju vatrogasaca u Varaždinu 26.9.2021. u kategoriji Žene A, Kobre su se plasirale na Vatrogasnu olimpijadu u Celju. Uzeli smo si malo odmora, a onda smo prije ulaska u 2022., održali sastanak te dogovorili detalje oko priprema za Olimpijadu. Vježbali smo vikendima dok su se cure vratile iz gradova u kojima studiraju. To su Maribor, Osijek, Zagreb i Varaždin. Olimpijada se činila daleko, no prolazio je vikend za vikendom, došla su i razna natjecanja i bum – eto Olimpijade pred vratima.
U nedjelju 17.7. okupili smo se u jutarnjim satima ispred vatrogasnog doma u Palinovcu. Roditelji i navijači su nas s ponosom ispratili na najveće natjecanje u povijesti našeg DVD-a. Došavši na ispraćaj kod JVP-e u Čakovcu, susreli smo se s ostatkom međimurskih ekipa koje su se plasirale na Olimpijadu – Mali Mihaljevec (žene 
, JVP Čakovec (muški A) te VSU Žiškovec. Poznavali smo tek nekolicinu ljudi. Nakon govora župana i ostalih, uputili smo se prema GP Bregana gdje smo se na benzinskoj susreli i s ostalim ekipama Hrvatske reprezentacije. Stigli smo među prvima te promatrali ekipe koje dolaze. Prema kombijima smo otkrivali tko otkud dolazi, raspravljali kakav je tko i tko nam je više simpatičan. Kad smo se svi okupili, krenuli smo preko granice. Polako smo počeli shvaćati kakve smo zapravo face i da smo dio nečeg velikog. Prošli smo našu i slovensku granicu bez stajanja i kontrole, dok su drugi čekali u kilometarskim kolonama. Stigavši u OŠ Hudinja, smjestili smo se u svoju učionicu te krenuli smo u istraživanje okoline. Večera nas je na Celjskom sajmu ugodno iznenadila kao i svaki obrok do kraja Olimpijade – fina hrana, brza usluga i organiziranost na najvišem nivou. Sve pohvale. Došavši u školu, ispitivali smo teren i polako upoznavali ostale članove reprezentacije. U početku suzdržane i rezervirane, cure su se brzo opustile, počele plesati i zabavljati se te su pokazale kakva su ekipa. Najprije smo se sprijateljili s našim dečkima iz JVP-e Čakovec, a kasnije i s ostalim ekipama iz Varaždina, Andrilovca, Razljeva, Deanovca, Kaštela, Donje Gračenice, Virovitice te posebno s našim simpatičnim ženicama iz Malog Mihaljevca predvođenih najpozitivnijom gospođom Mirjanom. Ponedjeljak je krenuo doručkom nakon čega smo otišli pogledati prvi službeni trening Muških A ekipa. Tamo smo se upoznali s Atletskim stadionom Kladivar gdje smo i mi kasnije nastupali. Nakon ručka je slijedilo spremanje za prvi službeni trening gdje se smo se upoznali opremom, stazom i sucima te ostvarili 4. mjesto. Nakon treninga smo održali kratki sastanak i analizirali trening. Poslije smo otišli na večeru, a nakon toga u centar Celja gdje je mladež imala službeno otvorenje. Svaka se država predstavila sa štandom na kojem su dijelili razne delicije, letke, suvenire i ostale stvari karakteristične za njihove zemlje. Povratkom iz grada, otišli smo na spavanje jer nas je u utorak dočekao novi službeni trening i opet 4. mjesto. Mislim da cure prije tih treninga nisu ni bile svjesne koliko zapravo vrijede te nisu u potpunosti vjerovale u moje riječi da će se na Olimpijadi puno pitati za Kobre. Nakon treninga je uslijedilo malo druženje i bolje upoznavanje ostalih ekipa kroz kartanje, razgovore, pjesmu i ples. Srijeda je bila dan rezerviran za odmor u toplicama Laško gdje smo se opustili i maksimalno uživali. Navečer je na rasporedu bilo službeno otvaranje na stadionu Z’dežele. Pred više od 10 tisuća ljudi na čelu s predsjednikom Slovenije, gospodinom Pahorom i mnogim drugim istaknutim dužnosnicima, ponosno smo stupali u ešalonu te još više shvatili značaj ovako velikog događanja. Na izlasku iz stadiona, zaorio se poklič “Mi Hrvati” te mnoge naše domoljubne pjesme. Srce je poraslo do neba. Četvrtak je bio rezerviran za početak natjecanja – kategorija mladeži. Došavši na stadion, prolazili su nas trnci dok smo vidjeli sve navijače iz naše Domovine te zajedno s njima iz sveg glasa bodrili naše najmlađe. Ovim putem čestitamo ženskoj mladeži DVD-a Nuštar na osvojenom 2. mjestu, ali i ekipama iz Ostrne i Ribnice na velikom zalaganju, trudu i borbenosti. Nakon ručka smo posjetili Celjski sajam gdje su bila izložena razna vozila i oprema iz područja vatrogastva i civilne zaštite, a posebno su nas zainteresirala vozila i oružje vojske. Poslijepodne smo pružili podršku i našim vatrogasnim sportašima koji su taj dan na rasporedu imali utrku u štafeti 4 × 100 m. Navečer smo još održali i kratki trening kako bi se cure malo razgibale. Petak ujutro smo iskoristili za zajednički trening s ekipama iz Malog Mihaljevca, Ribnice te JVP-e Čakovec i Varaždin. Povratkom u Celje, posjetili smo nadmetanja u vatrogasnom sportu na 100 m. Poslijepodne je na rasporedu bilo natjecanje najbrojnije konkurencije Olimpijade – Muški A. Između više od 50 ekipa, naši su dečki uz naše bodrenje i navijanje, ostvarili vrlo dobre rezultate od kojih je najbolji bio DVD Razljev na 5. mjestu. Večer smo proveli u zajedničkom druženju unutar ekipe te završnoj pripremi i analizi svega. Naša nam je članica, Iva Fileš, prije spavanja pustila video s fotografijama, videima, opisima i šaljivim situacijama s naših vježbi i natjecanja te time još više emotivno prodrmala ekipu. Teško je bilo naspavati se i odmoriti, a jutro je došlo veoma brzo. Prijatelj iz JVP-e, Renato Matoša, probudio nas je ujutro našom internom poštapalicom te su cure ustale s osmjesima na licu. I tu je sve krenulo. Pjesma na zvučnik, kajgana na roštilju od strane našeg predsjednika te ples kojem su se priključile i ženice iz Malog Mihaljevca. Polako smo mogli krenuti.
, JVP Čakovec (muški A) te VSU Žiškovec. Poznavali smo tek nekolicinu ljudi. Nakon govora župana i ostalih, uputili smo se prema GP Bregana gdje smo se na benzinskoj susreli i s ostalim ekipama Hrvatske reprezentacije. Stigli smo među prvima te promatrali ekipe koje dolaze. Prema kombijima smo otkrivali tko otkud dolazi, raspravljali kakav je tko i tko nam je više simpatičan. Kad smo se svi okupili, krenuli smo preko granice. Polako smo počeli shvaćati kakve smo zapravo face i da smo dio nečeg velikog. Prošli smo našu i slovensku granicu bez stajanja i kontrole, dok su drugi čekali u kilometarskim kolonama. Stigavši u OŠ Hudinja, smjestili smo se u svoju učionicu te krenuli smo u istraživanje okoline. Večera nas je na Celjskom sajmu ugodno iznenadila kao i svaki obrok do kraja Olimpijade – fina hrana, brza usluga i organiziranost na najvišem nivou. Sve pohvale. Došavši u školu, ispitivali smo teren i polako upoznavali ostale članove reprezentacije. U početku suzdržane i rezervirane, cure su se brzo opustile, počele plesati i zabavljati se te su pokazale kakva su ekipa. Najprije smo se sprijateljili s našim dečkima iz JVP-e Čakovec, a kasnije i s ostalim ekipama iz Varaždina, Andrilovca, Razljeva, Deanovca, Kaštela, Donje Gračenice, Virovitice te posebno s našim simpatičnim ženicama iz Malog Mihaljevca predvođenih najpozitivnijom gospođom Mirjanom. Ponedjeljak je krenuo doručkom nakon čega smo otišli pogledati prvi službeni trening Muških A ekipa. Tamo smo se upoznali s Atletskim stadionom Kladivar gdje smo i mi kasnije nastupali. Nakon ručka je slijedilo spremanje za prvi službeni trening gdje se smo se upoznali opremom, stazom i sucima te ostvarili 4. mjesto. Nakon treninga smo održali kratki sastanak i analizirali trening. Poslije smo otišli na večeru, a nakon toga u centar Celja gdje je mladež imala službeno otvorenje. Svaka se država predstavila sa štandom na kojem su dijelili razne delicije, letke, suvenire i ostale stvari karakteristične za njihove zemlje. Povratkom iz grada, otišli smo na spavanje jer nas je u utorak dočekao novi službeni trening i opet 4. mjesto. Mislim da cure prije tih treninga nisu ni bile svjesne koliko zapravo vrijede te nisu u potpunosti vjerovale u moje riječi da će se na Olimpijadi puno pitati za Kobre. Nakon treninga je uslijedilo malo druženje i bolje upoznavanje ostalih ekipa kroz kartanje, razgovore, pjesmu i ples. Srijeda je bila dan rezerviran za odmor u toplicama Laško gdje smo se opustili i maksimalno uživali. Navečer je na rasporedu bilo službeno otvaranje na stadionu Z’dežele. Pred više od 10 tisuća ljudi na čelu s predsjednikom Slovenije, gospodinom Pahorom i mnogim drugim istaknutim dužnosnicima, ponosno smo stupali u ešalonu te još više shvatili značaj ovako velikog događanja. Na izlasku iz stadiona, zaorio se poklič “Mi Hrvati” te mnoge naše domoljubne pjesme. Srce je poraslo do neba. Četvrtak je bio rezerviran za početak natjecanja – kategorija mladeži. Došavši na stadion, prolazili su nas trnci dok smo vidjeli sve navijače iz naše Domovine te zajedno s njima iz sveg glasa bodrili naše najmlađe. Ovim putem čestitamo ženskoj mladeži DVD-a Nuštar na osvojenom 2. mjestu, ali i ekipama iz Ostrne i Ribnice na velikom zalaganju, trudu i borbenosti. Nakon ručka smo posjetili Celjski sajam gdje su bila izložena razna vozila i oprema iz područja vatrogastva i civilne zaštite, a posebno su nas zainteresirala vozila i oružje vojske. Poslijepodne smo pružili podršku i našim vatrogasnim sportašima koji su taj dan na rasporedu imali utrku u štafeti 4 × 100 m. Navečer smo još održali i kratki trening kako bi se cure malo razgibale. Petak ujutro smo iskoristili za zajednički trening s ekipama iz Malog Mihaljevca, Ribnice te JVP-e Čakovec i Varaždin. Povratkom u Celje, posjetili smo nadmetanja u vatrogasnom sportu na 100 m. Poslijepodne je na rasporedu bilo natjecanje najbrojnije konkurencije Olimpijade – Muški A. Između više od 50 ekipa, naši su dečki uz naše bodrenje i navijanje, ostvarili vrlo dobre rezultate od kojih je najbolji bio DVD Razljev na 5. mjestu. Večer smo proveli u zajedničkom druženju unutar ekipe te završnoj pripremi i analizi svega. Naša nam je članica, Iva Fileš, prije spavanja pustila video s fotografijama, videima, opisima i šaljivim situacijama s naših vježbi i natjecanja te time još više emotivno prodrmala ekipu. Teško je bilo naspavati se i odmoriti, a jutro je došlo veoma brzo. Prijatelj iz JVP-e, Renato Matoša, probudio nas je ujutro našom internom poštapalicom te su cure ustale s osmjesima na licu. I tu je sve krenulo. Pjesma na zvučnik, kajgana na roštilju od strane našeg predsjednika te ples kojem su se priključile i ženice iz Malog Mihaljevca. Polako smo mogli krenuti.Došavši na stadion Kladivar, dočekao nas je fantastičan prizor – stotinjak naših navijača te oko 1000 navijača iz cijele Hrvatske koji su sve bodrili kao jedno. Srca su zatreperila i do kraja se ispunila ponosom. Ozljede koje su nas pratile, postale su nevažne. U ovakvoj su situaciji cure i na 1 nozi istrčale najbrže ikad. Zagrijavanje je uz navijačke pjesme još više podiglo moral i pozitivan naboj pa tremi nije bilo mjesta. Ja kao voditelj uvijek održim neki dugi govor prije samog ulaska na prijemni odbor i vjerojatno sam im time još više naporan dok iščekuju početak natjecanja, no ovaj sam put i ja, od silnih emocija, zaboravio što sam sve htio reći. Jedva sam izustio da sam preponosan na njih i da one moraju biti ponosne na sebe bez obzira kako će se sve završiti te da ne skidaju osmijeh s lica. Preostala je samo pozitiva i bodrenje kao da smo jedno. I naravno, nisu majke….znamo što. Još jednom naš poklič: “Tko je najbolji? Kobre! Tko je najbolji? Kobre! Tko je najbolji? Kobre! Kobre! Kobre!” Cure su krenule prema prijemnom odboru. Iščekujući ih na terenu, pratio sam rezultate ostalih ekipa i uvidio veliku šansu. Tada su na teren izašle one – jedne, jedine, neponovljive. Uz ovacije publike i ludilo na tribinama, krenule su u pripremu opreme. Krenule su u zadnjoj skupini svoje kategorije i postigle 2. najbolje vrijeme vježbe na natjecanju. I tada je krenulo, nikad dužih, par minuta provjere sudaca je li sve prošlo bez greške. Kad su podigle ruke u zrak, uslijedila je ekstaza i ludilo. Nabrijane, ponosne i konačno uvjerene u svoju kvalitetu, kročile su prema prijemnom odboru za štafetu. I došao je i taj završni čin. Sudeći po vremenima koje su ostvarivale na treninzima, znali smo da smo jaki i da možemo napasti i 1. mjesto. Nažalost, dogodila se mala greška koja nas je na kraju svrstala na 5. mjesto, no cure su svojom borbenošću i trudom, ispunile srca svih navijača. Uslijedio je kratki šok i malo suza, no tada su pljesak i bodrenje navijača izmamili osmijehe na lica. Mislim da su tek tada shvatile što su postigle i kakav je ovo rezultat. Poslije tuširanja i ručka, počelo je nezaboravno druženje s našim navijačima. Navečer je održano zatvaranje i proglašenje, a poslije smo se zabavili i profeštali ovo veliko postignuće. Nedjeljno je jutro krenulo spremanjem i čišćenjem. U 14 h kod JVP-e Čakovec, dočekali su nas navijači i dužnosnici s bakljama, vodenim topovima te kratkom zakuskom. Umorni od svega, krenuli smo kući. I tada se dogodilo nešto što će curama najviše ostati u prekrasnom sjećanju, nešto što im je pomoglo da do kraja osvijeste svoje vrijednosti. Naš nam je mali Palinovec priredio doček dostojan najvećih sportaša i heroja. Vodena zavjesa, špalir, živa muzika, ples, pjesma, suze radosnice u očima, tradicionalna vožnja na navalnom vozilu cijelim selom popraćena ponosnim pozdravljanjem naših mještana, zatim vatrogasna torta te govori koji su slomili i ona najtvrđa srca. Nezaboravan završetak najponosnijeg tjedna u našim vatrogasnim karijerama. Očekivali smo puno od Olimpijade, a dobili još više. Složna i ponosna mala obitelj Kobre, postala je još više povezana! Sve za jednu, jedna za sve! Vjerujem da će ostati ekipa još puno godina i ispisivati još puno lijepih priča. Hvala svim našim navijačima na dolasku u Celje, podršci preko interneta te na predivnom dočeku. Posebno hvala našim roditeljima koji su pokazali koliko su ponosni na nas. Koliko su samo vremena, truda i strpljenja uložili u nas. Hvala im na svemu! Posebno hvala i našim dragim prijateljima s Olimpijade: Torku, Kroljevcu, Braneu, Marciju i ostalim dečkima iz JVP-e Čakovec, ženama predvođenih legendarnom Mirjanom iz Malog Mihaljevca te ostalim dragim prijateljima iz VSU-e Žiškovec te DVD-ova Razljev, Deanovec, Andrilovec, JVP Varaždin i svim ostalim članovima naše Reprezentacije.
Krugove smo prijateljstva proširili i u ostale zemlje – Sloveniju, Belgiju, Srbiju i Portugal. Hvala svima na podršci i lijepim riječima!
I za kraj, hvala našem predsjedniku Franji Jančecu na očinskoj brizi i rješavanju svih tehničkim stvari. Posebno i najveće hvala, upućujem onima najvažnijima, bez kojih ovog ničeg ne bi ni bilo – našim Kobrama. Takvu ekipu čovjek može samo poželjeti. Nemoguće je opisati kakav je ponos voditi vas i trenirati. Koliko god privatno različite, živjele ste kao jedno, u dobru i zlu. Sve nesuglasice, koje su sastavni dio svake ekipe, brzo smo i neprimjetno prebrodili. Ostat će samo povezanost i sjećanje na prekrasne trenutke i veliki ponos. Nadam se da ćete i dalje ustrajati u vatrogasnim karijerama i ponosno nositi ime DVD Palinovec kao jedna velika i složna obitelj. Oduvijek ste bile najbolje, a ova vas je Olimpijada samo još više zbližila i pokazala kakve ste osobe i karakteri. Od srca vam hvala na svemu te ostanite i dalje takve kakve jeste – najbolje i neponovljive!
by 
