Tko je pročitao moju objavu poslije državnog natjecanja, zna što sam najavio. Neka se Austrija pazi jer u Austriju dolazi show. Show je i došao. Show je izdominirao. Show je srušio državni rekord u ženskoj kategoriji i u vježbi sa 20m cjevima i u štafeti. Show je osvojio Olimpijadi, sam svjetski vrh natjecateljskog vatrogastva u najjačoj ženskoj kategoriji. Ali show je i radio show van terena. Nema tko nije čuo za Kobre, iz svih država sudionica i od svih 170-ak ekipa. Kako one same kažu, one se sa svima odmah zbliže i povežu kao labradori. A sada se show vratio u svoj Palinovec. Ponosne. Sretne. Možda još nesvjesne što su postigle i učinile, no zato ih svi drugi na to podsjećaju i čestitaju im. A bit će i svjesne za nekoliko godina ili desetak godina kakav su one zapravo SHOW.

Prethodnih dana sigurno ste pročitali bezbroj tekstova, vidjeli bezbroj fotografija j pregledali bezbroj videa naših Kobri. No one su to i zaslužile. Zajedno još od kategorije pomlatka, preko mladeži gdje su dobile nadimak Kobre (slučajno je mentor stavio ime grupe na facebooku i tako je ostalo). Većina njih generacija 2000./2001. Brze, opasne, neustrašive, karizmatične, snažne, nepredvidive kao što im i sam nadimak govori, a isto tako one su i marljive, uporne i složne. Jako su različite, no zajedno djeluju kao opak tim. Aktivne i u raznim drugim udrugama mjesta, općine i županije. Pa krenimo redom pobliže ih upoznati kroz oči njihovog mentora.

Na poziciju zapovjednika prošle godine prije državnog natjecanja došla je Maria Murković Srpak, Poljnovska snaha i uskoro buduća mještanka. Nekad je mislila, kao nažalost i većina ljudi, da je vatrogastvo nešto neozbiljno, da se tu natjecati može svatko, da nema ništa zanimljivo u ponavljanju jednog te istog. No onda se na nagovor cura (moja nagovaranja nije shvaćala ozbiljno) priključila timu i shvatila zašto toliko volimo vatrogastvo, pogotovo natjecateljsko. Puno treninga, odricanja, prilagodbe, tehničkih detalja, usavršavanja, različite opreme i još nebrojeno faktora koji utječu na izvedbu neke ekipe natjecateljsko vatrogastvo cine zanimljivim i čovjek se lako “navuče”. Na privatnom planu Maria je buduća magistrica sestrinstva koja je svoju sreću na poslovnom planu našla kao dentalni asistent. Stara je 25.godina, odnosno kao i većina Kobri je iz generacije 2000./2001. godište. Ove godine se udala, osvojila naslov prvakinje olimpijade, a do zvanja magistre sestrinstva dijeli je samo diplomski rad. Godinama je trenirala karate gdje je osvojila mnoge medalje i postolja s državnih i međunarodnih natjecanja te je od tamo donijela red, rad i disciplinu u svoje treninge. Uporna i snažna, u godina dana naučila je sve o vatrogastvu i svojoj ekipi. Proučava videe, naporno trenira nekoliko puta tjedno čak i dodatno van vatrogasnih priprema, ponavlja razne radnje da bude spremna uskočiti na bilo koju poziciju ukoliko se nekoj od kolegica nešto desi. Nikad se ne buni, sve sluša i upija. Većinu vremena nasmijana i šaljiva, jedino dok treba zapovijedati – e tu se onda probudi lavica Maria.

Naš strojar je Ema Perković. Ona je s Kobrama od prvog dana, također 2000.godište, ali ona je navršila nedavno i 26 godina. Uskoro stupa u brak te joj želimo puno sreće s njezinim odabranikom Davidom. Završila je Agronomski fakultet te radi u poljoprivrednoj ljekarni, ali i pomaže doma na farmi krava. Pleše folkor, nekad je i svirala u tamburaškom sastavu, no najpoznatija je po svojim glumačkim ulogama gdje redovito oduševljava i nasmijava sve gledatelje. Njezin nadimak Svecka opisuje ju sam od sebe. Žena za sve. Zabava i zezancija na maksimalno. Često bi se radije družila i zabavljala s curama nego vježbala, no na kraju je ekipa povuče i uvijek odradi svoje i zapne na treningu do kraja. Mijenjala je u ekipi mnoge pozicije dok nije postala drugi najbolji strojar u državi (ona zna zašto)

Teklić (telefonist, tehničar, kotlić, teglin i sl.) u Kobrama je Nina Klobučarić. Ona zatvara krug “bijelih” oznaka rođenih 2000. godište, a također je tu od najranijih početaka Kobri. Završila je Ekonomsku i trgovačku školu te već godinama radi u jednom poduzeću u susjednoj općini. Rastom najmanja u ekipi, ali znate onu, otrov se čuva u malim bočicama. Većinom mirna i povučena, dok ne dođe njezinih 5 minuta, a onda zasja i sve nasmije kao nitko. Odlično se snalazi u navali, kao i na cijevnoj grupi. Spremna uvijek uskočiti umjesto kolegice ili na najbolji način iskočiti kao teklić. Na štafeti vuče kao lokomotiva te često izgleda kao da će je noge preteči. Zbog poslovnih obaveza i rada u dvije smjene, trenirala je i ujutro i kasno navečer nakon posla. Uvijek spremna zapeti za ekipu, odraditi svoju rolu na najbolji način, ali isto tako uvijek i za feštu i zabavu – bilo kad i bilo gdje.

Na red nam je došla i navalna ekipa. Na pozicije navalnog 1 nalazi se Petra Hajdarović. Nasmijana djevojka rođena 2002.godine. Članica je savjeta mladih općine, odbojkašica u OK Totovec, prati sve sportove i aktivna je u svim sferama društvenog života. Ove godine postaje magistra informatike te se odrađuje stručnu praksu u struci gdje se nadamo da će i ostati zauvijek – sretna i zadovoljna. Ovako napornoj godini uspjela je dodati i treninge i pripreme za olimpijadu. Kobrama se priključila prije 5 godina, tik pred prošlo državno natjecanje u Varaždinu gdje je prvo trebala biti teklić, no u samo nekoliko tjedana usvojila je poziciju navale i osvojila s Kobrama 2.mjesto. Ekipa ju je odmah zavoljela zbog njene vedre naravi i osmijeha kojeg rijetko skida sa lica. Uvijek spremna za sve što ekipa traži od nje, pa i za svako druženje i feštu koja se sprema. Ove godine naučila je i poziciju vodnog 1, tako da definitivno možemo reći da je snalažljiva i spremna na sve radi svoje ekipe (pa tako i 2 tjedna prije Olimpijade uskočiti na gredu i pretrčati je ko najveći rutiner). U mladeži je i pumpala i radila 9 na štafeti, pa vam to samo potvrđuje koliko je ona i snažna i brza i tehnički kvalitetna. Ona jedina nije Poljnovčica ili nema dečka/muža z Poljnovca, no mi je smatramo svojom. (A nađe se i kuća za nju ukoliko nam poželi biti još bliže)

Druga crvena, ili službeno navalni 2, Ana Jančec. Jos jedna rastom niska djevojka za koju ljudi ne vjeruju koliko je snažna, brza i žilava. Ona je nešto starija od ostatka Kobri, no ne puno, i njoj je tek 28 godina. Magistra farmacije, radi u struci, te vam je uvijek na raspolaganju za dobar savjet jer nema toga što ona o farmaciji ne zna. Emotivna djevojka koja sve doživljava srčano i energično. Kao mlađa bavila se mažoretkinjama gdje je osvojila nebrojene medalje čak i na međunarodnoj sceni. Kasnije je bila i trenerica, a danas vodi mladež našeg DVD-a. Ona je igrač za velike utakmice, nju natjecanja i navijači najviše ponesu. Daleko od tog da je ona na treninzima troma, ali na natjecanju – i Bolt bi izgledao sporo pored nje. Ljudi danima pričaju tko je vukao na poziciji broj 2 na štafeti. Kobrama se pridružila kao rezerva prije prošle Olimpijade u Celju, a silom prilika, odnosno nesretnom ozljedom upala je na poziciju navalnog 2. Odmah je kliknula sa Petrom, a sve ostalo dalje je povijest koju svi znamo. U prijašnjoj ekipi, Raketama, vježbala je cijevnu grupu, a ove zime naučila je i vodnog 2 i poziciju strojara tako da teško da ima svestranije djevojke. Iako joj je Katarina sestra, Ana je definitivno katica za sve. Dok su Petra i Ana u navali, nema straha da neće biti gotove prije nego završi vodna grupa.

Naša plava (vodna) grupa dvije su kolegice, prijateljice od malih nogu, rođene u zimi na početku 2001.godine i skoro susjede iz “Plinske” ulice. Na poziciji 1 nalazi se Iva Fileš. Iako je završila edukacijsko rehabilitacijski fakultet, našla se u radu obiteljske tvrtke koja se bavi ugostiteljstvom, soboslikarstvom, prodajom i sl. Isto tako je i ona u poduzeću katica za sve – menađer, event majstor, radnik u skladištu, radnik u prodavaonici, radnik za šankom i što god zatreba njezinim roditeljima (nemojte se iznenaditi ako ju možda uskoro vidite i negdje na skeli). Kao mala svirala je u tamburaškom sastavu. Redovito i pleše i glumi na priredbama. A u zadnje vrijeme često je i voditeljica pa ne treba čuditi što joj nije strano stati pred kamere koje ovih dana opsjedaju naše cure. Bavila se i mažoretkinjama, također i osvajala brojne naslove na državnoj i međunarodnoj sceni. Ona ne zna kao većina cura vježbati više pozicija jer je na svojoj poziciji jednostavno nezamjenjiva. Kada nas je na prošloj Olimpijadi prvi puta dočekao tunel, bila je u uskom odabiru hoće li se bacati u tunel ili ići na gredu jer rastura oboje. Ipak smo se odlučili staviti ju na gredu koju je pretrčala kao da je nema i na ovoj Olimpijadi iako je u početku bila malo skeptična i mislila da ona to ne može.

Vodni 2 je Katarina Jančec. Naša magistrica edukacije matematike izračuna i najsitniji detalj i ništa joj ne promakne. Rasturala je obrazovanje te primila i Dekanovu nagradu za najbolju studenticu zadnje godine. Iako izgledom mnogi misle da je i sama još srednjoškolka, ona je vrlo stroga, pravedna i zna kako učenicima nametnuti red i disciplinu u razredu. Sa Ivom i Anom je osvajala brojne medalje u mažoret i twirlling plesu, čemu je učila i podučavala i mnoge mlade generacije. Danas uspješno vodi mladež našeg DVD-a te se nadamo da će se mladi ugledati na nju i povesti se njezinim uspjehom. Što se tiče vatrogastva, prvi naslovi došli su još u pomlatku. Mentor joj je još u kategoriji mladeži dao nadimak Messi jer ona je ključni faktor svoje ekipe. Najbrža i najjača, nikad umorna, nikad ne staje, nikad joj nije dosta treninga, uvijek želi više, bolje i jače. Mali je problem što često ne shvaća da nisu svi kao ona i da ne mogu svi sve pa često zna kao prava profesorica ukoriti svoje kolegice u najboljoj namjeri. Vjerujemo da će Katarina još dugo biti nosioc Kobri, a kasnije i cijelog DVD-a jer ipak je nasljedila crtu vođe kao njezin tata, nas predsjednik. Da ne bi bilo da je prva i najbolja samo na sportskom planu, ona je i nositelj zabave i fešte za sve prigode. Uglavnom – naš Messi.

Cijevna grupa su naše 2 još uvijek studentice. I slučajno studiraju u najdaljim gradovima, Osijeku i Vukovaru. Bile su dosta odsutne, no sve su one to nadoknadile individualnim treninzima.
Na cijevnom 1 nalazi se Viktorija Horvat. Od prvog dana u originalnim Kobrama, rođena 2001. godine. Studira na građevinskom fakultetu u Osijeku, no ona usput radi i 1000 poslova. Od raznih studentskih do pomoći bratu i tati na građevini. Jednostavno žena za sve poslove. Karakterna i jaka. Uporna i tvrdoglava. Okušala se i u raznim sportovima, a prednjačili su kroz njezine mlade dane nogomet i karate. Svoju sreću ipak je na kraju pronašla u vatrogastvu gdje i danas dominira i spaja cijevi te otvara razdjelnicu ko od šale. Bila na štafeti na gredi ili čistoj dionici, ona će je odraditi besprijekorno. Kako je bila odsutna nekoliko tjedana do 2 tjedna prije same Olimpijade, treninge je odrađivala i u JVP Osijek na čemu im se od srca zahvaljujemo sto su nam izašli u susret kako naša Viktorija ne bi morala odrađivati samo kondicijske treninge “na suho”. Kad je bila doma, nije se bunila za bilo koje vrijeme ili bilo koji dan treninga nego je svoje uvijek odrađivala maksimalno.

Ema Hajdarović, cijevni 2, najmlađi je član prve postave Kobri, tek su joj 22. godine. Ona je i posljednja upala u ekipu prije zapovjednice, prije državnog natjecanja u Varaždinu, kao teklić. Iako zna vježbati i navalu, prošle godine naučila je poziciju cijevnog 2 i dovela je do savršenstva. Studira fizioterapiju u Vukovaru, rastura na svojem području te nam često svojim savjetima pomaže s ozljedama. Nastupa za fakultet na raznim sportskim natjecanjima, no najdraža joj je ipak odbojka. Osim tradicionalnog vatrogasnog natjecanja, trenirala je i vatrogasni sport s kojim je također sudjelovala na Olimpijadi. Dugo je i držala Hrvatski rekord u jednoj od disciplina, a vjerujemo da dalje trenira da bi ga brzo vratila u svoje vlasništvo. Jednako neustrašivo prelazi gredu i baca se u tunel. Može odraditi bezbroj ponavljanja, te se nebrojeno puta bacili na glavu. “Doktorirala” je na tunelu sto potvrđuje i činjenica da je u foto finišu pobijedila predstavnicu najjače Austrijske ekipe trčeći rame uz rame. Iako iz Gardinovca, potpuno se zarazila Palinovcom, a nadamo se da se i osjeća da je naša. Uostalom, rodila se tu i ljubav sa kolegom iz muške ekipe pa se nadamo da će tako ostati i do kraja života. Ema je mali zvrk, uvijek puna energije i “navijena” 120%. Nikad neće reći ne što god joj netko predloži. Uvijek spremna na svaku akciju i vratolomiju, ali i ozbiljna kad je to potrebno.

Na kraju, ali ne i manje vrijedne, naše su rezerve za ovo natjecanje.
Mija Horvat, najmlađa, samo 17 godina, još uvijek pohađa srednju školu (gimnaziju) i traži svoj životni put. Komunikativna i prijateljski raspoložena, prilagodi se svakoj skupini i svakom pojedincu. No ipak više od svega voli svoje prijateljice i obitelj, poznato domaće okruženje gdje se osjeća najsigurnija. Veoma talentirana, brza i jaka, ali treba iskreno reći – radije preskoči trening nego odradi dodatnu seriju. Sva sreća da brzo sve pohvata pa tako već u drugoj seniorskoj godini zna vježbati strojara i vodnog 2, i to vrhunski. Sa svojom ekipom odmah prve godine u seniorskoj konkurenciji izborila je državno natjecanje na kojem je samo malo sreće nedostajalo da se popnu na postolje. Tek što je izašla iz kategorije mladeži, odmah se priključila našem timu voditelja te podučava mlade snage našeg DVD-a. Nadamo se da ju je ovaj put sa Kobrama ponukao da sa svojim kolegicama još više zapne i ostvari najviše ciljeve jer za to talenta svakako imaju.

I na samome kraju i najstarija članica ekipe Kobri u Eisenstadtu – Tihana Srpak Čemerika. Nedavno je navršila 33 godine, a ona je još jedna matematičarka s PMF-a. Za razliku od Katarine, ona je svoj put nasla u nešto opuštenijoj atmosferi osnovne škole. Njoj je vatrogastvo u krvi, ona ima više staža u DVD-u nego najmlađa članica Kobri ima godina. Jedina interventna ženska članica našeg DVD-a. Često i na vježbama svih drugih ekipa jer njoj vatrogastva nikad nije previše. Nakon što je prošle godine sa Ženama B na državnom natjecanju kao vodni 2 osvojila 3.mjesto, ove godine prebacili smo ju u našu najmlađu ekipu na poziciju strojara. Nekada u svojim Raketama vježbala je i cijevnog 2, a isto tako cesto uskače i Kobrama na razne pozicije. Tako da nema ekipe i pozicije koju Tihana nije probala i odlično odradila. Odazove se na svaku radnu akciju, svečanost i sve drugo sto se održava u našem društvu. Često sa svojim suprugom i ostaje posljednja kako bi pazila na sve ostale i sve sigurno pospremila kući. Kao mala trenirala je tenis, a u folkloru je dugo skoro kao i u vatrogastvu. Dugogodišnja blagajnica “Udruge studenata Međimurja” u Zagrebu. Ona je nasmijana, pozitivna, vesela, a vjerujem da nema te osobe kojoj se ona zamjerila ili nešto loše ili ružno rekla ili napravila. Tihana je dobri duh našeg DVD-a i mjesta, a kada nju “primi” njezin smijeh, znamo da slijedi nekoliko minuta smijanja gdje se potroši više kalorija i teže dođe do zraka nego na istrčanom maratonu. Jedva čekamo vidjeti koja joj je sljedeća ekipa i pozicija suđena!
_